O Isis, Majko Kosmosa, korenu ljubavi, stablo, pupoljče, liste, cvete i seme svega što postoji. Tebe, oprirodnjavajuća silo, preklinjemo; dozivamo Kraljicu Prostora i Noći. I ljubeći njene oči koje ljubav zrače, ispijajući rosu njenih usana, udišući slatki miris njenog tela, uzvikujemo:
O, Nut, ti, večni Seitet Neba, ti si prvobitna Duša, ti si ono što je bilo i ono što će biti. Isis, čiji veo nijedan smrtnik podigao nije, kada se ti pojaviš pod zračećim zvezdama noćnog i dubokog neba pustinje, sa čistotom srca i u plamenu zmije, dozivamo te.
RAMIO, RAMIO, RAMIO, ...
